iskusenja su prema velicini imana

Kada je Allah, dž.š., stvorio život, kao i stvorenja na ovoj Zemlji, On je od svoje mudrosti ustrojio njihov život tako da bude mješavina žalosti i radosti, blagosti i okrutnosti, opuštenosti i tjeskobe, uživanja i bola, i ovo je svojstveno svakom covjeku, bio on vjernik ili nevjernik, gospodin ili siromah

Nema covjeka, ma ko on bio, da u njegovom životu nema i jednih i drugih dana. Dunjaluk je kuca u kojoj se smijeh miješa sa placem, a tuga sa radošcu. Jedan od velikih halifa, koji je dugo godina vladao Španijom, rekao je da je imao u životu samo 14 radosnih dana. Dunjalucke nesrece u imetku, porodici, poslovima itd. sastavni su dio života koji mora iskušati svako, a da nije bola, ljudi ne bi osjecali slast uživanja, i da nije rastanka, ne bi se radovali ponovnom sastanku, a tajna uživanja u sitosti jeste glad koju smo prije osjetili. Svaki pravi vjernik vidi dunjaluk samo kao stanicu na putu za Ahiret. Kaže Allah, dž.š.: "Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i medusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece. Primjer za to je bilje ciji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo. Život na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje." (Prijevod znacenja - El-Hadid, 20.)

Ovo su stvari na kojima se zadržava pogled nevjernika pokušavajuci da prigrabi što više od tih stvari u toku svog kratkog života na dunjaluku, zato što mu je to jedina prilika koju ne smije propustiti. Kada uvidi kratkocu i prolaznost svog života i svoju nemogucnost da sabere i uživa sve blagodati i slasti ovog života, onda mu vrijeme prolazi brzinom munje u potrazi za potpunim užitkom koji mu je nedostižan. Kada se suoci sa svojom prolaznošcu i sa prolaznošcu tih užitaka, onda se u njegovoj duši nastani žalost i razocarenje svojim životom, ne znajuci zašto ga je poceo, niti u šta ga je potrošio.

Što se tice mu'mina, njega vodi realna slika o dunjaluku, i on zna da u nevolji ne treba da se žalosti, niti da gubi nadu, ali isto tako zna da ne smije postati rob blagodati i uživanja i da treba zahvaljivati Allahu, dž.š., koji mu je to i dao. Od dunjaluckih uživanja, mu'min se ogranicava na ono što mu je dozvoljeno kako bi stekao vjecno uživanje kod Allaha u kuci vjecnosti.

Zbog ove razlicitosti u predodžbama života kod mu'mina i kafira, kao i zbog razlike u pravcima i programima koje slijede, njihovi životi postaju stalna konfrontacija, pa ih Allah, dž.š., stavlja kao iskušenja jednih drugima. Mu'mine iskušava kafirima, a kafire mu'minima. Ovo je samo jedna vrsta iskušenja i to je iskušenje robova drugim Allahovim robovima, kao što kaže Allah, dž.š.: "Da Allah hoce, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomocu drugih." (Prijevod znacenja - Muhammed, 4.)

Prenosi Ijad ibn Himar od Poslanika, s.a.v.s., a on od Allaha, dž.š., da je rekao: "Poslao sam te da te iskušam, a i da iskušam sa tobom." (Muslim)

Allah, dž.š., uzdiže koga hoce, a i ponižava koga hoce, pa nekada pokori i ponizi kafire pred muslimanima, a nekada ucini suprotno, tako da se citavo vrijeme jedna grupa Allahovih robova nalazi u iskušenju.

Medutim, mu'min se odlikuje sviješcu da svaka nevolja na koju naide od strane svojih neprijatelja (kafira, munafika i griješnika) biva uzrokovana njegovim pridržavanjem za vjeru, strpljenjem na njenim propisima, pozivanjem u nju i vjerovanjem da je to Allahova vjera kojom je On zadovoljan i osim koje ne prima drugu. Zbog toga su iskušenja na koja nailazi mu'min samo posljedica njegovog pridržavanja pravca koji je Allah, dž.š., naredio. Kada se uvidi ta cinjenica, onda se vjernici dijele na dvije grupe.

Prva grupa je sacinjena od onih koji ustuknu sa puta kojim su išli, onda kada saznaju da su sve te boli i nevolje samo posljedica slijedenja tog puta i Allah, dž.š., njih opisuje u Kur'anu: "Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" - a kada neki, Allaha radi, bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mucenje isto što i Allahova kazna." (Prijevod znacenja -El-Ankebut, 10.)

Kaže Allah, dž.š.: "Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja, ako ga prati sreca, on je smiren, a kad zapadne i u najmanje iskušenje, vraca se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, ociti gubitak." (Prijevod znacenja - El-Hadždž, 11.)

Takvi obicno kažu: "Da je ova vjera dobra, ne bih zbog nje bio otpušten sa posla, niti bi mi trgovina propala, niti bi me žena napustila, niti bih bio zatvaran zbog nje." Nakon toga popuste i napuste put kojim su išli, a to je, uistinu, ociti gubitak.

U drugu grupu spadaju oni koji ulažu svaki napor i žrtvu kako bi mogli da ocuvaju strpljenje i postojanost na ovom putu. Ma koliki stepen dosezali bolovi i teškoce, njihovo strpljenje je još vece. Oni provode u stvarnost rijeci Allaha, dž.š.: "O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte da biste postigli ono što želite." (Prijevod znacenja - Ali Imran, 200.)

Allah, dž.š., nareduje strpljenje, ali i izdržljivost, što ustvari predstavlja strpljivost na strpljivost. Ovo je stajalište iskrenih mu'mina naspram poteškoca i nevolja koje im samo iman i ubjedenje u Allahova obecanja povecavaju. Kaže Uzvišeni: "A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: "Ovo je ono što su nam Allah i Njegov Poslanik obecali i Allah i Njegov Poslanik su istinu govorili!" - i to im je samo ucvrstilo vjerovanje i predanost." (Prijevod znacenja - El-Ahzab, 22.)

Kako bi razdvojio i ukazao na iskrene izmedu onih koji kažu za sebe da su mu'mini, Allah ih stavlja na iskušenja, kao što kaže u Kur'anu: "Elif, lam, mim. Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!", i da u iskušenje nece biti dovedeni? A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (Prijevod znacenja - El-Ankebut, 1.-3.)

Tako Allah, dž.š., na razbuktalom plamenu raznovrsnih iskušenja ukazuje na vrstu kovine od koje je svaki pojedinac napravljen, pa se pokazuju cvrsti i strpljivi mu'mini, koji izdržavaju žestinu plamena iskušenja, ali i oni munafici i grješnici ciji se iman topi i na malom odušku tog plamena.

Od Allahove milosti prema robovima jeste da ih On baca u iskušenja, a onda im daje postojanost, kako bi stekli kod Njega veliku nagradu. On ih, neka je slavljen, odgaja poteškocama i cisti njihova srca, tako da kada god izadu iz jedne nevolje sa strpljenjem i istrajnošcu, On im daje drugu, još vec nevolju, zato što su shvatili i naucili pouku iz prve, tako da im je ona samo uvecala iman i spremnost za još veca iskušenja. Allah, dž.š., im tako postepeno povecava iskušenja i tako ih podiže stepenicama imana koji postepeno sazrijeva i jaca.

Ove stvari je Poslanik, s.a.v.s., stalno objašnjavao ashabima, buduci da su to oni najviše trebali, bivajuci prvom generacijom nosilaca Islama, onih koji su se žrtvovali na Njegovom putu, i koji su bacani u najveca iskušenja zbog Njega. Sa njihovom izdržljivošcu, koja im je samo iman povecavala, oni su postali najdraža generacija Allahu, dž.š.

Prenosi Sad ibn Ebi Vekas, r.a.: "Rekao sam: "O Božiji Poslanice, koji ljudi imaju najjaca iskušenja?" Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Poslanici, a zatim oni poput njih, a zatim oni poput njih. Covjek se iskušava u razmjeru sa svojom vjerom; pa ako mu je vjera jaka, iskušenja su žešca, a ako ima slabosti u vjeri, iskušava se u razmjeru sa svojom vjerom, a iskušenja nece napustiti covjeka sve dok ne bude hodao po zemlji bez ikakva grijeha." (Tirmizi - hasen sahih)

Prenosi Ebu Seid el-Hudri, r.a.: "Ušao sam kod Poslanika, s.a.v.s., dok je bio u groznici, pa sam stavio ruku na njega i osjetio sam njegovu vrucinu na svojoj ruci, cak i kroz pokrivac, pa sam rekao: "O Poslanice, ti zaista imaš jaku groznicu." Rece: "Nama se iskušenja uvecavaju, kao što se i nagrada uvecava." Pa sam rekao: "O Poslanice, koji ljudi imaju najveca iskušenja?" Kaže Poslanik, s.a.v.s: "Dobri i pobožni, tako da se neki od njih toliko iskušavaju siromaštvom da nemaju ništa do ogrtaca kojim se ogrcu, i zaista se oni raduju iskušenju kao što se neko od vas raduje raskoši." (Buhari, Ibn Madže - sahih)

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako Allah, dž.š., želi Svome robu hajr, onda mu požuri sa njegovim kaznama na ovome svijetu. A ako Allah, dž.š., želi Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na Ahiretu." Zatim je rekao: "Zaista je velicina nagrade prema velicini iskušenja. Zato Allah, dž.š., kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah ce biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba." (Buharija)

Iskušenja na koja nailazi mu'min mogu poprimiti razne oblike:

1. Mu'min može biti izložen nevoljama od strane nevjernika ne nalazeci pomagaca koji bi nevolju otklonio, niti sredstva kojim bi se sam borio protiv zla.

2. To može biti nevolja u covjekovoj porodici, kada se on boji da im se ne dogodi neko zlo njegovim uzrokom od koga ih ne može zaštititi, a oni ga mole da popusti pred svime kako bi ih zaštitio.

3. To može biti iskušenje u vidu sticanja dunjaluckih dobara za one koji ih traže, ili, naprimjer, da ih ljudi pocnu velicati, tako da im i oci i uši budu pune dunjaluka. Ovo je jedan od najpritajenijih prikaza zla covjeku, jer ga malo ko može promijeniti i oduprijeti mu se. On u tom stanju ne osjeca vrijednost istine koju ima pri sebi, kao što to osjecaju oni koji nisu zapali u to iskušenje i koji ne posjeduju ništa.

4. Od iskušenja je i covjekova usamljenost u neislamskoj okolini, kada biva jedinim nosiocem ispravnog vjerovanja. Vjernik koji je u takvom stanju, kada god pogleda oko sebe vidi da je duboko uronjen u to zabludjelo okruženje, tako da ga nikako ne može napustiti osjecaj da je on samo cudna jedinka, od svakoga prognana.

5. Od iskušenja je i pojava nevjernickih naroda, ogrezlih u svakoj vrsti grijeha, na najvecim stupnjevima materijalnog i civilizacijskog napretka, koji uprkos svemu postoje izazivajuci Allaha, dž.š., svojim otvorenim nevjerstvom.

6. Takoder je od iskušenja i usporeni dolazak pomoci mu'minima i njihovo izlaganje zlostavljanjima, protjerivanjima, ubijanjima, raznim drugim nevoljama, a sve to od strane neprijatelja Islama, tada mu'mini mole Allaha za pomoc, ali im ona ne dolazi odmah, kako bi time bili iskušani. Kaže Allah, dž.š.: "Zar vi mislite da cete uci u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština, bolest i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali uzviknuli: "Kada ce vec jednom Allahova pomoc!?” Eto, Allahova pomoc je zaista blizu." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 214.)

Što se mu'min cvršce drži za svoju vjeru i što je strpljiviji na njenim zaduženjima, to se nevolje i iskušenja više povecavaju od strane neprijatelja vjere, sve dok ne pobijedi mu'min u ma kome vidu mu'minske pobjede, ili kafir, tako što ce ga odvratiti od Islama ili nekih njegovih dijelova, a kafirska pobjeda može biti samo ovo i ništa više. Iskušenja su Allahov sunnet koji se odvija nad svima koji nose poziv u ovu vjeru od pocetka historije pa do danas, i svaki daija i musliman mora da shvati da na putu do pobjede i Dženneta mora da prode i nevolje i iskušenja. Isto tako mora da shvati da pobjeda nikada nije lahka, niti dolazi sama, a i kada dode ne traje dugo. Zaista su stepeni koji se moraju odviti u životu svakog mu'mina, mudžahida, alima, daije i svakog ko je bio iskren u svojim tvrdnjama da je cvrst na imanu, ustvari: iskušenje, sabur i završetak ovog života. To je život onih kojima Allah, dž.š., daje i povjerava emanet vodenja covjecanstva. Pitali su Šafiju: "Šta je vrijednije i bolje za covjeka; da mu se da vlast ili da bude podvrgnut iskušenjima?" Kaže: "Nece imati vlast sve dok ne bude iskušavan."

U hadisu koji prenosi Ibn Abas, r.a., o razgovoru izmedu Ebu Sufjana i Herakla dolazi; pitao je Heraklo Ebu Sufjana: "Da li ste se borili protiv njega?" Kaže: "Da." Kaže Heraklo: "Pa kakva je bila borba?" Kaže Ebu Sufjan: "Rat izmedu njega i nas je prevrtljiv; nekada on pobijedi, a nekada mi..." Na kraju razgovora Heraklo rece: "Pitao sam te o vašoj borbi protiv njega, pa si rekao da je rat izmedu vas prevrtljiv, tako je to sa poslanicima; budu iskušavani, a zatim kraj bude njihov." (Buharija, Muslim)

Najbolji uzor su nam poslanici, a oni su bili iskušavani, ali su ostajali strpljivi, dok im ne bi došla pobjeda, a to je Allahov sunnet koji se ne mijenja: "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mucili sve dok im ne bi došla pomoc naša - a niko ne može Allahove rijeci izmijeniti..." (Prijevod znacenja - El-En'am, 34.)

Po knjizi "MIN VESAILI DEF'IL-GURBETI" ŠEJH SELMAN EL-AUDA